Gradsko vijeće Siska zadužilo našu djecu i unuke do 2032. godine

Grad Sisak i njegovo gradsko Vijeće izvrstan su primjer što se sve može dogoditi kad je oporba slaba a Gradonačelnik sklon manipulaciji i netransparentnom radu. Možda se nekome ova ocjena bude činila prejakom ali zato preporučam da ovaj tekst ipak pročita do kraja.

Zbogom javnosti – bez informacija do kredita

O transparentnosti i odgovornosti općina, gradova i županija već nekoliko godina GONG provodi relevantno istraživanje po kojem je Grad Sisak u 2014. godini svrstan na 47. mjesto od 110 transparentnih jedinica lokalne samouprave (sve ostale su kategorizirane kao netransparentne). U odnosu na ranije godine, 2014. godine u Gradu Sisku u mandatu  gradonačelnice, Kristine Ikić Baniček, zabilježen je veliki pad stupnja javnosti sjednica vijeća (sa 73% na čak 46%) dok je javnost rada i odluka smanjena sa 75% na 61% (!) Najporazniji podatak ovog istraživanja jest da gradonačelnica, unatoč velikim predizbornim obećanjima o e-gradu, uoči sjednica gradskog vijeća ne objavljuje materijale za sjednice što bi građanima omogućilo uvid u prijedloge i kontrolu rada lokalne vlasti. Isto je i s donesenim odlukama i zapisnicima sa sjednica koji se ne objavljuju ili se objavljuju s velikim zakašnjenjem. Istraživanje GONG-a upozorava i na problem da se materijali vijećnicima dostavljaju 5 dana prije sjednice što onemogućava kvalitetnu pripremu vijećnika. Istraživanje je upozorilo i na činjenicu da na Internet stranici Grada, u vrijeme provođenja istraživanja, nisu bile objavljene informacije o proračunu.

Sve ovo, možda i ne bi bilo toliko problematično da se nakon sjednice Gradskog vijeća u četvrtak, 20.8.2015. nije pojavila štura novinska vijest da se Grad Sisak zadužuje za 50 milijuna kuna. Tragom te vijesti pokušao sam sa službenih Internetskih stranica Grada saznati nešto više jer i sam plaćam porez u ovom gradu i nije mi, kao i drugim građanima, svejedno kako mojim novcem raspolaže Gradsko vijeće i Gradonačelnica.

Većina od 16 vijećnika zadužila našu djecu i unuke do 2032. godine?

Bez velikog truda na Internet stranici Grada mogao sam saznati da su gradski vijećnici proteklog četvrtka „jednoglasno prihvatili Ugovor o kreditu kojeg Gradu Sisku daje HBOR na iznos od 50 milijuna kuna“. Međutim, zbunili su me lokalni portali koji su javnost obavijestili da je odluka donesena od strane 16 vijećnika (a u gradsko Vijeće je njih izabrano 25). Da li to znači da lažu portali i novine ili laže službena Internet stranica Grada Siska? Svojevremeno je gospođa Ikić Baniček javno objavila imena i prezimena gradskih vijećnika koji nisu prihvatili neku njenu odluku pa bi bilo zanimljivo i u ovoj prigodi javno saznati imena onih koji su nas zadužili, ne za 50 milijuna kuna nego za mnogo više i ne za deset nego za punih 17 godina (a možda i više). Naime zadnja rata kredita će se vraćati u 2032. godini a tada će, danas još nerođeni Siščani imati 17 godina, pohađati srednju školu i pripremati se za svoje prvo korištenje aktivnog biračkog prava. Po ovome je sisačka gradonačelnica, Kristina Ikić Baniček, jedinstvena osoba i svojevrsni rekorder u Hrvatskoj (i šire) jer se usudila u svom mandatu zadužiti još nerođenu djecu (!) Ako ne zbog nas koji sada živimo, zbog nerođene djece koja će otplaćivati njezine dugove svakako bi bilo dobro objaviti imena svih vijećnika koji su tako olako podigli svoje ruke za ovo zaduženje jer će ti vijećnici vjerojatno biti zaboravljeni prije nego ta djeca budu naučila čitati a sigurno će ih zanimati tko su bile te dalekovidne osobe koje su se veličanstveno dosjetile da postoji kredit i to u vremenu kad čitav svijet bježi od pošasti i opasnosti kredita. Inače ovo se u literaturi zove posuđivanje i trošenje budućnosti vlastite djece. To političarima nije problem jer nerođena djeca ne izlaze na izbore i ne glasuju.

Dok sam već bio na službenim Internetskim stranicama pokušao sam uložiti dodatni napor ne bih li iza neke ikone ipak pronašao tekst Ugovora o kreditu ali nije išlo. O tome na službenim stranicama Grada Siska nema ništa! To oni nazivaju transparentnost!? Dakle, dragi građani, mi trošimo vaš novac i zadužujemo vas do 2032. godine ali to nije razlog da vas o tome informiramo.

Zašto kredit a ne obveznice i europska sredstva?

Budući da u ovom slučaju moderna informacijska tehnologija nije poslužila svojoj svrsi, okrenuo sam se klasičnim metodama i jednostavno zamolio jednog vijećnika da mi kao zainteresiranom građaninu pruži uvid u tekst koji su imali pred sobom gradski vijećnici kad su podigli rukice za prijedlog Gradonačelnice. Ljubaznog vijećnika sam pitao zašto Grad Sisak koristi kredit kao instrument financiranja projekata kada postoje i drugi moderni načini. Tu sam onako usput spomenuo mogućnost izdavanja municipalnih obveznica (što su neki hrvatski gradovi počeli koristiti još prije desetak godina) te sredstva iz europskih fondova. Ovo pitanje mi je bilo naročito logično jer se gospođa gradonačelnica, Kristina Ikić Baniček, u svojoj predizbornoj kampanji naveliko hvalila da posjeduje znanja i vještine kojima će preporoditi Sisak sa europskim sredstvima. Moram priznati, iako je nisam poznavao, da je time i kod mene stekla neke simpatije. Međutim, na to mi je pitanje, ljubazni vijećnik rekao da municipalne obveznice i europska sredstva gradonačelnica ne spominje, odnosno da je jedini veliki sisački projekt, koji koristi europska sredstva, još iz vremena bivše gradske vlasti (prečistač).

Drugo moje pitanje je bilo da li je vijećnicima predočena prednost financiranja kreditom u odnosu na druge potencijalne izvore sredstava i da li su te brojke pokazale da je kredit „povoljniji“. Na to me je naš gradski zastupnik čudno pogledao i odgovorio da takve analize njima nisu predočene. Tada sam se našem vrijednom zastupniku smilovao i nisam ga dalje gnjavio dodatnim pitanjima, poput onoga da li postoji cost-benefit analiza, da li postoji analiza multiplikativnih učinaka projekata na lokalno gospodarstvo i zaposlenost, da li postoji analiza rizika za proračun jer se radi o dugoročnom i to aranžmanu s valutnom klauzulom i niz drugih detalja koji bi mene zanimali i koji bi inače bili uobičajen i normalan dio procedure donošenja ovakve dugoročne odluke. Ali to očito od naše gradske vlasti nema smisla očekivati. Izgleda da je dovoljno imati statističku većinu i odluke izglasavati a manje je važno kakva je njihova kvaliteta. O posljedicama će i tako voditi brigu netko drugi tko će imati nesreću da upravlja Gradom do 2032. godine.

Nakon što sam uspio pribaviti Ugovor prvo sam želio saznati u koje će se svrhe iskoristiti kredit? Olako sam se ponadao da će to biti jednostavno. U Ugovoru o tome samo piše da je naziv programa kreditiranja „infrastruktura“, da je naziv projekta „Infrastrukturni projekti u gradu Sisku“  te da je namjena kredita „građevinski objekti“. I to je sve! Pitanja poput onih, što je „infrastruktura“, što su i na koje se to „građevinske objekte“ odnosi u Ugovoru ne nalazi odgovor. Zbog toga posebno zbunjuju odredbe Ugovora kojima se HBOR-u daje pravo nadzora namjenskog korištenja kredita a da se u istom ugovoru ne specificiraju konkretni građevinski objekti na koje će se novac utrošiti. Dakle HBOR će vršiti provjeru namjenskog korištenja na temelju ničega!

Važno je imati pješačke staze, parkirališta i bazene? Zaposlenost nije problem Grada Siska?

U uvjetima sedmogodišnje ekonomske krize, masovnog zatvaranja poduzeća i obrta u Sisku i cijeloj državi, u uvjetima kad mladi, obrazovani ljudi masovno i svakodnevno odlaze is Siska, u uvjetima kad je u Sisku više od 5.000 građana blokirano a čiji dug iznosi više od 330 milijuna kuna (podatak iz svibnja ove godine), neupućeni a dobronamjerni građanin bi očekivao da gradska vlast u prvi plan stavlja rješavanje najvećih problema građana a to su nezaposlenost, neimaština i stvaranje perspektive mladim ljudima i pomoć poduzetnicima da povećaju zaposlenost jer jedino se tako može očekivati bolja budućnost. Zašto sam napisao, „neupućen i dobronamjeran građanin“? Zato što sam uvjeren da 99% građana ove probleme smatra najvažnijim. Ali očito nije važno što građani misle i što su njihovi problemi. Važno je što misli Gradonačelnica i njezin uski krug a oni misle da su za grad Sisak najvažniji problemi: izgradnja biciklističkih staza, kupnja zgrada za rad društvenih i političkih organizacija, izgradnja bazena i sportskih terena, pješačkih staza i parkirališta.  I još nam javno obrazlažu ne samo da su to najvažniji problemi nego da niti jedan od tih projekata ne trpi odgodu nego se odmah moraju izgraditi pa čak i kreditom, bez obzira na uvjete i cijenu kredita o čemu će kasnije u tekstu biti više govora.

Ako bi u današnjoj krizi uopće imalo smisla od strane Grada uzimati neki kredit onda bi namjena tog kredita morala proći kroz ozbiljan filter u kojem bi se dubinski propitala najmanje dva pitanja: (1) koliko ti projekti stvaraju trajnih radnih mjesta i (2) koliko će se smanjiti troškovi poduzetnika u Sisku, odnosno koliko će se povećati lokalna konkurentnost nakon završetka tih projekata?  Ako promotrimo gornji popis projekata, u pogledu zaposlenosti oni mogu generirati minimalnu ali samo privremenu zaposlenost (uz pretpostavku da poslove obavljaju sisački obrtnici i lokalna poduzeća, ali u uvjetima javne nabave to nije izgledno)  dok niti jedan neće povećati trajnu zaposlenost. U pogledu dugoročnog smanjivanja troškova poduzetnika i povećanja konkurentnosti a što je glavni cilj i svrha investicija u infrastrukturu, također izostaju bilo kakvi učinci. U popisu projekata nema niti jednog koji poboljšava infrastrukturu koju koriste poduzetnici. To znači da namjena kredita ne korespondira niti sa sadašnjom ekonomskom situacijom a još manje s ciljevima koje u ovoj situaciji ima smisla postavljati kao društvene ciljeva. Dakle, ostaju samo skriveni, parcijalni, koruptivni i privatni politički populistički ciljevi lokalne vrhuške. Naravno, postavlja se pitanje, u kojoj mjeri je uopće opravdano da HBOR, obzirom na svoju funkciju i ulogu financira ovakve namjene ali to pitanje izlazi izvan okvira ovog komentara.

Kupujmo nekretnine!

Osim toga većina novca će se potrošiti na kupnju gotovih zgrada. U samom Ugovoru o tome ništa ne piše ali ako se potrudite, može u besplatnom gradonačelničinom biltenu, Sisački vjesnik br. 16 od lipnja ove godine pročitati da se tim kreditom namjeravaju kupiti nekretnine: Feroterma, Segestice, Silaxa i Hrvatskih šuma. U slučaju kupnje gotovih nekretnina nema radnih mjesta u građevini ali ima zabavnih stvari kakvima smo svjedočili u jednom drugom slučaju SDP-ove visoke dužnosnice prilikom kupnje zgrade za Hitnu pomoć kada je plaćena cijena dvostruko nadmašila tržišnu cijenu nekretnine pa je o tome svoje morao reći i DORH.

Slijedeće pitanje koje si postavlja svaki građanin kada se usudi tražiti kredit, jest da li ja imam kreditnu sposobnost i čega se sve moram u budućnosti odreći ako uzmem kredit kojeg, naravno, moram dugoročno otplaćivati s kamatama? Odgovor na ovo pitanje ima više razina. Prvo je tehnička, odnosno pravna razina, na kojoj se kreditno zaduženje Grada očito može obaviti. Međutim, važnije je pitanje što to znači za budućnost proračuna Grada Siska u dugom roku. Odgovor je jednostavan! Prvo, realni proračun Grada Siska je od početka mandata gospođe Kristine Ikić Baniček u kumulativnom deficitu od skoro 20 milijuna kuna. Prosječno godišnje je nedostajalo preko 8 milijuna kuna, što znači da je ona i bez ovog novog kredita Grad Sisak već dodatno zadužila. Ovome treba dodati kredit od skoro 50 milijuna kuna Autoprometu koji ta tvrtka ne može vraćati bez gradske subvencije a koja iznosi preko 8 milijuna kuna godišnje. U slučaju nemogućnosti Autoprometa da vrati taj kredit Grad se pojavljuje kao dužnik. Ne računam ovdje neke druge rizike poput onog u Vodovodu s prečistačem i druge. To znači da je vlast gradonačelnice, Kristine Ikić Baniček, potencijalno (s jamstvima) zadužila Sisak, u manje od dvije godine, za preko 140 milijuna kuna i gradski proračun izvrgla najvećem mogućem riziku neodrživosti.

Nadalje, novi kredit gospođe Ikić Baniček znači da se unaprijed „troši“ kreditni potencijal Grada Siska za narednih 17 (sedamnaest) godina. To znači da će u naredna četiri mandata, sve do 2032. godine, buduće gradske vlasti imati velikih problema i nepremostivu prepreku da se zaduže možda i za neke buduće jako opravdane svrhe. Ili drugačije rečeno, mnogi građani (i mnoge političke stranke), koji danas nezainteresirano promatraju ovo zaduživanje i kojima se čini da se to njih ne tiče, u budućnosti se mogu susresti sa situacijom da se neće moći rješavati neki odista životno važni problemi. Ali tada će aktualno gradsko vodstvo biti već zaboravljeno.

Pravi iznos zaduženja je 75 milijuna kuna

A sada se koncentrirajmo na sam sadržaj Ugovora o kreditu. Prvo, notorna je laž da se gradski proračun zadužuje za 50 milijuna kuna! Točno je da kredit iznosi 50 milijuna kuna ali ukupno zaduženje koje uključuje i kamate te troškove obrade zahtjeva za kredit iznosi najmanje 75 (sedamdeset i pet) milijuna kuna (bez obračuna interkalarnih kamata). Dakle, gradski proračun, odnosno građani Siska će vraćati 75 a ne 50 milijuna kuna (jer kamate na bazi kamatne stope 4% i drugih parametara, iznose oko 25 milijuna kuna). To znači da će kupnja zgrada i svi projekti koji će se financirati ovim kreditom biti čak 50% skuplji nego da se postupno rade kada za to bude novca i uvjeta. Pitam javno gradonačelnicu i njezinu većinu u Vijeću i pojedinačno sve vijećnike, koji su za takvu odluku podigli ruke, čime oni mogu ovakav model financiranja, koji je 50% skuplji, opravdati svojoj djeci i unucima koje su ovom odlukom zadužili!

Da je gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, vijećnicima prije podizanja ruke dostavila i plan otplate kredita, a što nije učinila, i da su oni osvijestili ovaj podatak, vjerujem da bi o ovim posljedicama drugačije razmišljali i vijećnici iz vladajuće koalicije a ne samo oporbe, jer se ovdje odista ne radi o ideološko-političkim nego o životnim pitanjima građana Siska.

Valutni i kamatni rizik prevaljeni na gradski proračun

Čitajući ugovor ne može se preskočiti zanimljiv podatak da HBOR i jedan hrvatski grad (država) ne priznaju vlastitu valutu, kunu, nego ugovaraju valutnu klauzulu. Međutim, važnije od (ne)priznavanja kune jest da se ovim ugovorom na budući proračun Grada Siska prevaljuje valutni rizik. Da bi prosječno obaviješten građanin znao o čemu se tu radi moram objasniti da je tečaj kao što smo vidjeli u slučaju švicarskog franka jedna neupravljiva varijabla. U slučaju, na primjer, dugoročnijeg slabljenja tečaja kune prema EUR-u samo za 3%, a što u dugom roku nije nemoguće da se dogodi, to povećava trošak otplate za preko 2 milijuna kuna. Naravno da važi i obrnuta računica ali je ona manje vjerojatna obzirom na stanje i srednjoročne perspektive hrvatskog gospodarstva.

Ugovorom je prihvaćeno da se i kamatni rizik prevaljuje na gradski proračun. Ugovoreno je da je „kamatna stopa promjenljiva temeljem odluke Uprave HBOR-a“ i Grad Sisak ne može na to utjecati. Mislim da građani s iskustvom različitih kredita imaju dovoljno spoznaje što nas sve do 2032. godine  s takvim kreditom može dočekati.

Rizik neplaćanja dva uzastopna obroka, po ugovoru znači mogućnost HBOR-a da zaplijeni sva novčana sredstva Grada na svim računima. U slučaju neredovitog punjenja proračuna ova situacija je moguća (zato se i ugovara) a ima za posljedicu da u slučaju nastupa takvog događaja plaćanje kredita ima prednost pred isplatom plaća zaposlenika Grada i gradskih ustanova kao i ispunjenje bilo kakvih drugih proračunskih rashoda.

Grad osigurao otplatu kredita gradskom imovinom

Za osiguranje kredita ugovoreni su uobičajeni instrumenti osiguranja plaćanja, bjanko mjenice i zadužnice. Međutim, u istom članku ima i dodatak da se, u slučaju nemogućnosti naplate, HBOR može naplatiti na teret ostale imovine Grada Siska. Ovo je puno lošija i opasnija odredba čak i od one koja se svojevremeno pokušala realizirati u slučaju sportske dvorane. To znači da Sisak od „Hypo grada“ može jednog dana postati „HBOR grad“. Možemo se samo moliti dragom Bogu da se to ne dogodi!

Člankom 11. Ugovora predviđeno je da je rok za prihvat i potpis Ugovora 15 dana od dana dostave od strane HBOR-a. Budući je na Ugovoru otisnut datum 27.7.2015. može se pretpostaviti da je taj rok istekao prije usvajanja teksta ugovora na sjednici Gradskog Vijeća (20.8.2015.). To može značiti da je ugovor neovlašteno potpisan prije sjednice i prije donošenja odluke ili da je potpisan nakon sjednice Vijeća ali doslovnim čitanjem tog članka znači da je predviđeni rok istekao i da je ugovor opet ništetan. Međutim, zbog činjenice da je Ugovor usvojen bez da su vijećnici imali u vidu sve informacije i relevantne procjene rizika i posljedica koje mogu nastupiti prihvaćanjem ovakvog ugovora, te zbog činjenice da se ugovorom zadužuju sisačka djeca koja još nisu ni rođena, ovaj se ugovor može smatrati nesukladnim moralu društva a zbog toga je svaki takav posao ustavno-pravno ništetan.

 

Vladimir Čavrak