Evanđelje čine četiri spisa Novoga zavjeta o životu i učenju Isusa Krista, nazvani po evanđelistima Mateju, Marku, Luki i Ivanu. U središtu tih svetih spisa je javno djelovanje Isusovo, koje je počelo u Galileji a završilo u Jeruzalemu. Markovo evanđelje, koje posebno naglašava muku Isusovu, smatra se najstarijim; nastalo je oko 70. n. Kr. Nakon toga nastaju Matejevo i Lukino te Ivanovo kao zadnje oko 100. n. Kr. (Religijski leksikon, 1999:88). Postoje i drugi stari zapisi koji govore o Isusu. Svi ti spisi pružaju jake dokaze o tome da je Isus zaista živio, da je imao mnogo sljedbenika i da je bio osuđen na smrt po naredbi rimskog namjesnika Poncija Pilata. U Povijesti Židova koju je napisao Josip Flavije nedugo nakon Isusova života na zemlji piše slijedeće: “Otprilike u ovo doba živio je Isus, mudar čovjek, jer činio je čudesa. Povukao je mnoge za sobom. Kada ga je Pilat, na nagovor vodećih ljudi među nama, osudio na križ, oni koji su ga u početku voljeli nisu ga napustili te rod kršćana, koji su tako nazvani po njemu, postoji do danas.” Kršćanstvo se razvijalo i razvija se već drugo tisućljeće nakon Isusa a povijesna osoba Isusa i dalje je povod brojnih istraživanja. Svaki posjet Izraelu je nova prilika da se istražuje povijesna osoba Isusa pa je to i meni bio jedan od povoda da dva puta posjetim ovu jedinstvenu zemlju.
Dojmove s mojih brojnih putovanja uvijek rado podijelim sa svojim prijateljima i onima koji pokažu interes za daleke i zanimljive zemlje, ljude i događaje. Tako je bilo i 2014. kada sam u Hotelu Panonija u Sisku održao ovo predavanje.
Predavanje: Povijesni Isus u Izraelu.
Na gornjoj slici: Ulaz u Isusov grob u Jeruzalemu.