Mit je po jednoj definiciji “općeprihvaćeno neutemeljeno uvjerenje ili vjerovanje”. Kao takav mit je ponekad, ako parafraziramo Claud Levi-Straussa, jači od povijesti a mitološka i mitologizirana svijest je iznad ili prije znanstveno shvaćene stvarnosti. Važno obilježje mita jest da se u njega vjeruje bez traženja argumenata. Mitovi su jednostavni za razumijevanje a po svojoj funkciji zadovoljavaju različite društvene i individualne potrebe. Oni su mehanizmi strukturiranja ljudskog mišljenja i ponašanja. Zbog toga se često koriste u političkom govoru pa govorimo o političkoj mitologiji. U javnom diskursu produkcija mitova je često korištena metoda postizanja različitih interesa pojedinaca i socijalnih skupina. Nekada se smatralo da je mit povezan s primitivnom čovjekovom svijesti ali danas je očito da su mu podložne i suvremene ljudske zajednice. To svojstvo mita svjesno se danas koristi kako bi se kod ljudi stvorila različita uvjerenja i mišljenja od politike do marketinga prodaje roba i usluga. Na toj funkciji i moći mita danas egzistiraju brojna zanimanja i djelatnosti, od takozvanih odnosa s javnosti, različitih glasnogovornika, spin doktora, marketinških kampanja i slično. U pogledu naslovljene teme već godinama se razvija nekoliko mitova o petrinjskoj tvornici “Gavrilović” pa ću u ovom članku rasvijetliti pozadinu nekih.
Povod za pisanje ovog teksta je jedan članak objavljen u Jutarnjem listu, petak, 22. srpnja 2016. godine. Dodatni poticaj došao mi je od strane brojnih novinara i takozvanih bivših radnika petrinjskog “Gavrilovića” koji su me zamolili da o toj temi objavim svoj komentar jer imaju informaciju da o tome pišem knjigu. Nerado žrtvujem dio ekskluzivnosti buduće knjige, ali kako je interes javnosti u pitanju, činilo mi se opravdanim to učiniti.
Link na tekst: Mitovi o petrinjskoj tvornici Gavrilović